kako zapoceti??
baciti neku frazu, poslovicu i pravit se pametna?? nee..nema smisla..to me nikuda nije dovelo..samo do suza..
mozda sam jednostavno prezahtjevna, trazim nemoguce ili neznam naci onu pravu granicu..mozda sam opet samo jos zelena i nemam ni privid onoga teskoga..
ali sve je nekako crno..cudno..zamagljeno..
ponekad bi odredene trenutke voljela zakljucati u fotografiji i zadrzati..zaustaviti vrijeme i vjecno zivjeti taj trenutak..ponovno..i ponovno..
ali nemogu..
gdje god se okrenem sve se rusi, propada..ne vidim nikakvu nadu..jbt!nad je kurva!!
smijem se..smijem se i kad mi je najteze..smijem se do suza..suze su prave..ja placem!! ali..tko to moze znati..tko moze uci u moju kozu i osjetit ovaj splet hrpetine potpuno nedefiniranih osjecaja bez znacenja..bez pravog smisla..
krivim sebe..opet..a zasto?
koliko neprezaljenih trenutaka..
sta da zivim u masti? zamislim sv onakvim kako bih voljela da stvarno bude..da se smijem vjecno..da svoju tugu pretacem u srecu..stvaram stvari onako kako ja zelim..NEMOGU TO!!NEMOCNA SAM!!
htjela bih vristati..iz sve snage vikati..
danas se smijem..sutra znam da cu plakati..to je tako..zacarani krug..bez smisla..sve je bez smisla..!!
ajme..sa ce se netko od vas zapitati dali sam normalna..sta sam zapala u neku tesku depresiju??
ova definitivno treba psihologa..
ali znam da se barem jednom netko ovako osjecao..
nemogu drugacije prenijeti ljudima svoje ''stanje''..
nezelim govoriti naglas..iako bih to zeljela..ali nemogu ni sutjeti..
pisat cu..pa ko ima sta misliti neka misli..meni ce biti malo lakse..
i na kraju..
zar ne zasluzujemo svi barem jednu priliku??..svojih 5 minuta??..
necu reci mnogo..ali i ovo malo nade sto plamti..nestaje kako dani prolaze..
kao sto rekoh..nada je kurva!!

hahahaha..evo opet se smijem..moram..